Ja gospođica sam Mjesec..

.

Proljeće

Izbrazdana sjećanja po lišću

stasalog i gordog Stabla moga bića

Isjeckani vrhovi , ogorčeni mjeseci..

 Dosadni sati, minute plakaše.. vidljivo..

Poneka Grana –Godina.. odsječena

Većina još cvjeta i u pola ljeta..

U zametku, sjemenu mome.

Ne zamaraj se da dokučiš Granu

Koja daleko je i od mene same

na meni zapravo

Lišće to neka otpada

kada za to vrijeme dođe..

Danas od sveg srca

želim biti Proljeće..

Shhhh...

U istom budžaku ,
na istom mjestu
ista hladna postelja..

Poznata muzika
Poznati strah, sram..
melanholija..

Da li je grijeh voljeti..
kad od Boga ljubav je..
a tebe grijeh da li voljeti je..
znati ću..nekada..
kad bude mi važno
gdje pripadam..

Ima te..
Nema me..

Uskoro će proljeće

I nebo će možda biti ljepše

od očiju tvojih..

/

M.

Ti i ja ,

došli nikuda

Prah ostade

od nekadašnjeg tvrdog kamenja

mojih principa i vrijednosti..

Muka mi je od čekanja..

Muka od putovanja i bježanja..

Pa kuda više poći?

Pada neumorno opet..

Kap po kap na dlanove

 blatnjavo slatke kiše..

Kap pokajanja,

kap pakosti..

..a ja pitam se noćas

 što i kiša mijenja boju..

a to samo u mojoj svijesti

gubi se lice tvoje..

Polahko iščezava..

Nestaje...

Ti meni, ja tebi..

Nikad dovršena priča,

Nikad dotaknuta Bića..

Previše vriskova

Tovar prepreka..

Kunem te..

Zakuni se ..

da pustiti ćeš me kad krenem.

tamo gdje naumila sam poći..

i samo okrenuti leđa

ili me gledati izdaleka...

.

Note

Mili, ne daj mi da namamim te

u svoje mirne rime nemirnoga oka

Ne znaš još kako glasno budi se grad

kad zajeca plavooka

Rekla bih ti zavoli me

Privoli me

Obgrli

Požuri

a kad glas preko usana ti ne ode

znam da bojiš se gubitka slobode

..baš onoliko koliko ja..

svojih bijegova

Pjesma za Djecaka

Vrh prosrebrenih vlasi tvojih sapnuce mi tajnu

gdje cuvstvo je I kljuc za ulazak u srz bivstva meni neznanog..

I sto lutas pustahijo.. Sto me ocima uporno skidas …

da u nutrini nadjes osmijehe, ili podsmijehe..

naravi moje.. djevojcice, zene, ljubavnice, divljakuse..

neznalice koja mijenja li lice..ili ne..

ili pak, samo prostakuse..

Kroz zaobljene misli bi da setas moje

gdje Svijet okrugao nije i nista se u krug ne vrti..

no kvadrat Zemlja je, pa iz coska u cosak skrivam se..

od sebe same, jer samo sebe same jos bojim se..

osim Vladara svega sto nam pod ruke dade da pada

I sto nogama ubjedjeni u srce svoje ..gazimo,

a ne trebamo..ne smijemo..

sami od sebe da se rastajemo..

no da se snalazimo..

..ili po Zapisu,kako ti rece

ovako Nalazimo..

Pronaci  ce prosta ruka moja vjecne lutalice

sto samo na dlanu tvome lijeze I smiri se djahkad..

Linije naci ce koje na dlanu ti nedostaju,

da li nedostaje telal nicah osude, ili se skriva

od nesanice noci provedenih u samoci

pored neke sjenke sa siluetom zamamne zene

sto ubjedjena u svoje manire ostaje reska

u cosku oka tvoga u prolazu..uz osmijeh, ili ne..

koga briga je..

Zivot je neki zapetljani lik sto mi uvijek nocu podmece stih

I sve sto za sada znas..

znas da moram da zivim s tim.. da se snalazim

Ostatak mene, poluuspavane, poluukradene zene..

Saznati ces..kad se ukradem od svih I pobjegnem

Pod dokrilje tvoje..

Pitaj ogoljelu brezu sto sa svih strana vjetar siba je..

Koja od nas dvije starija je..

Reci ce ti da ja njegovah je kad rodila se..

Pitaj mojih najdrazis vozova tracnice..

Koliko glasno odjekne kada po njima pretvaram se

da mogu ravno hodati, kada se otisnem..

A samo jecaj cuje se.. I topot koraka

Koji odlaze na put za Nekud

Bez razuma

Bez mahrema..

Bez hizmeta..

na ruke vas svijeta.

..a kad okrenem se..

sapnuce ti bulbuli da svu noc su sutjeli

jer pisala sam pjesmu o tebi,

a nisam znala gdje poceti

gdje prestati..

Valjda shvatiti ces da Vrijeme je jedini prijeki lijek.

Za ovaj urnebes bez arhaizama, anarhije u djelima..

Potrosenih koza u sjajnim odijelima..

Jer I ti I ja znamo kako zna opiti slatko sroceni stih..

One koji ljube stihove pisane rukom koju vole..

A koliko neuspjela analiza duse grize..

…ova jogunica samo nece vise  Brodoloma..

Ni Maski..sto skidaju se po potrebi

kad sama sam svoj reziser kao I ti..

Ni uigranih scenarija reprize…

sto imaju pocetak I kraj..

..uigrane, dobro poznate rijeci u krug..

gdje vode u nepoznato uzalud…

..a znam da volim odavno

vec I svaku sjenku

sto za tobom po sobi vuce se..

..ljubav je to..

.

Čežnja

Nagrnuše na me spodobe

što dolaze u lažljivu ruhu slobode

Nevidljiva teška sjenka

što vazda me čeka

iza ramena mehka..

Znam da će doći

čim otvorim oči

Nekada prije,

nekad poslije ponoći

Negdje u pozni sahat,

taman tamo pred sabah..

Nagrnuše šejtani..

Zle nevidljive spodobe

što dolaze u providnu ruhu slobode..

I tačno osjetim

kad me razum više ne slijedi..

Jel to samo su spodobe

Što dolaze u slatkom ruhu slobode..

Kad sama od sebe

Jasno se dijelim..

pa te ovako..jako..blesavo.

opet kraj sebe želim..